Osvjetljavanje objekata dnevnim svjetlom je vještina uvođenja prirodne svjetlosti u unutrašnji prostor i distribuiranje iste na način koji obezbeđuje komfornije i kvalitetnije osvjetljenje od onog iz vještačkih izvora. Takva praksa smanjuje potrebu za električnim izvorima svjetlosti, te stoga vodi smanjenju potrošnje električne energije u objektima kao i sa njom povezanih troškova i zagađenja. Mnogim istraživanjima dokazano je da dnevno osvjetljenje stvara zdravije i stimulativnije radno okruženje nego što to čine vještački sistemi osvjetljenja. Dnevno svjetlo takođe omogućuje promjene u intenzitetu svjetlosti i boji koji potpomažu produktivnost radnika.
Dnevna svjetlost značajno smanjuje potrošnju energije i troškove korišćenja objekta. Energija koja se koristi za osvjetljavanje objekata može da iznosi i do 40 – 50 procenata od ukupne potrošnje energije u objektu.
Da bi objekat bio dobro osvjetljen dnevnim osvjetljenjem potrebno je principe razmotriti u najranijim fazama projekta. To zahtijeva ispravno postavljanje i dimenzionisanje zastakljenih otvora u omotaču (fasadi) objekta koji dopuštaju prodor i adekvatnu distribuciju i difuziju prirodne svjetlosti. Dobro projektovanim sistemom dnevnog osvjetljenja izbjegavaju se prekomjerni toplotni dobici, prekomjerni sjaj i kontrast koji mogu da oštete vid i uzrokuju neugodnost. Kako bi kontrolisali prekomjerni sjaj ili kontrast, prozori su često opremljeni dodatnim elementima kao što su različite vrste pokretnih ili nepokretnih sjenila (zavjese, roletne, strehe, tende, itd.)