Drvo se, uz ostale prirodne građevinske materijale, kao što su trska, glina i kamen, može smatrati najvrijednijim i najkvalitetnijim građevinskim materijalom. Drvo ne narušava životnu sredinu, ima veoma povoljan energetski bilans, ne emituje nikakva štetna zračenja, može da bude veoma trajno i da se po potrebi reciklira. Prostori koji su građeni drvetom imaju toplinu, dobru mikroklimu i ugodni su za boravak. Drvo je jedan od najzdravijih građevinskih materijala, pod uslovom da je zaštićeno i obojeno zdravim sredstvima
Jedna od najvažnijih osobina drveta u svim područjima njegove primene je njegova prirodna razgradivost. Skoro svi proizvodi od drveta se mogu ponovo preraditi ili iskoristiti kao gorivo, a ako ne mogu, onda će pod dejstvom vlage, insekata, gljivica i bakterija satrunuti u prirodi.
Međutim, da bi drvo bilo zaista obnovljiv izvor energije, mora se iskorištavati iz održivih, pravilno održavanih šuma i potencirati se uzgajanje brzorastućih vrsta.
Na trajnost drveta utiču različiti faktori koji mogu biti unutrašnje i spoljašnje prirode. Unutrašnji faktori su anatomska građa i specifične osobine stabla. Spoljašnji faktori su vrijeme sječe, postupak poslije sječe, različiti mikroorganizmi i insekti, nivoi vlage u vazduhu i kvalitet vazduha, kao i mjesto i način upotrebe drveta. Najduže traje drvo postiže u suvoj atmosferi, jednolične i relativno niske temperature i pri stalnoj cirkulaciji vazduha. Dugo traje i drvo koje je stalno pod vodom ili ledom. Najmanje traje drvo koje je zaraženo saprofitima i koje se nalazi u uslovima pogodnim za razvijanje gljiva, a ti uslovi su toplota, vazduh, vlaga i hrana za gljive. Ako samo jedan od ovih uslova u prostoru nedostaje, ne može doći do truljenja.
Drvo se može zaštititi od različitih uticaja sušenjem, impregnacijom (natapanjem sredstvima za konzervaciju) itd.
Sušenje građe može biti prirodno i vještačko. Prirodno sušenje postiže se kada je drvo izloženo prirodnoj cirkulaciji vazduha. Vještački, drvo se suši u specijalnim sušnicama.
Zaštita drvene građe izolacijom može se ostvariti nagorijevanjem ili različitim premazima.
Trenutno, najzastupljenija zaštita (impregnacija) drveta izolacijom je različitim sintetičkim premazima, bojama i lakovima, koji često u vazduh ispuštaju materije štetne po ljudsko zdravlje.
Nazdraviji način zaštite drveta je premazivanje lanenim uljem (firnajzom), rastvorima boraksa i pčelinjim voskom, a bojenje biljnim i oksidnim pigmentima. Takva zaštita danas se retko koristi, uglavnom za restauraciju starog namještaja i drugih antikviteta od drveta.