Neposredno okruženje ima podjednako i fizički i emotivni uticaj na ljude i zbog toga je od glavnog značaja u projektovanju objekata. Jedan od glavnih zadataka projektanta je da stvori okruženje unutar i van objekta koje je podesno za sve ljudske aktivnosti koje tu dešavaju.
Komfor može biti definisan kao doživljaj kompletne fizičke i mentalne ugodnosti. Tako definisan, on je samo u ograničenom djelokrugu pod kontrolom projektanta. Biološke, emocionalne i fizičke karakteristike korisnika takođe su veoma važne. Prema tome, ako je grupa ljudi izložena istim klimatskim uslovima, pojedinci će malo vjerovatno biti istovremeno zadovoljni klimom. Projektant mora imati za svrhu stvaranje optimalnog termalnog komfora za grupu kao cjelinu, t.j. mora obezbijediti uslove pod kojim će se najveći broj ljudi iz grupe osjećati ugodno.
Da bi se obezbijedili uslovi toplotnog komfora, potrebno je poznavati niz tolerancija ljudskog tijela. Na toplotni komfor utiču faktori kao što su temperatura, vlaga, promaja, nivo fizičke aktivnosti, količina odjeće koja se nosi i čak se i tjelesna težina uzima u obzir. Komfor je u nekom smislu subjektivan i zbog toga je poželjno da individua individue da ima sposobnost nekakve kontrole nad svojim okruženjem.